Musli su jedna od retkih industrijskih namirnica sa besprekornom nutricionističkom reputacijom. Smatra se da ovi široko rasprostranjeni hranljivi proizvodi imaju temelje svog nastanka u vegetarijanskom pokretu od kraja XIX veka.
Musli su praktična mešavina žitarica koje se obično konzumiraju za doručak. Uglavnom se sastoje od zobenih, pšeničnih i kukuruznih pahuljica, a ponekad su im dodati i koštunjavi plodovi, suvo voće, med, začini ili čokolada. Najčešće se služe sa mlekom, jogurtom ili voćnim sokom, ali mogu da posluže i kao ravnopravna namirnica u vrhunskim kulinarskim kreacijama.
Visok procenat prehrambenih vlakana, bogatstvo prirodnih vitamina, malo masnoća i složeni ugljeni hidrati čine musli idealnim izborom za doručak modernih, zaposlenih ljudi. Nakon uživanja u musliju, nivo šećera u krvi se polako povećava. Zbog toga vam musli osigurava duži osećaj sitosti, a da se pritom ne odričete odličnog ukusa.
Zbog odličnog nutritivnog sastava i niskog procenta natrijuma musli se preporučuju za prevenciju i terapiju kardiovaskularnih bolesti i visokog krvnog pritiska.
Zbog bogatstva nesvarljivih vlakana smatra se da imaju povoljan uticaj na sistem za varenje, regulaciju šećera u krvi i mogu da pruže zaštitu od karcinoma kolona. Ipak, kako bismo uživali u svim navedenim blagodetima trebalo bi da konzumiramo musli od celog zrna i bez dodatka šećera, a kod povišenog holesterola posebno su vredne žitarice na bazi zobi, odnosno zobene pahuljice.
I moderna nauka se u kontinuitetu bavi proučavanjem blagotvornih svojstava muslija. Istraživanja su pokazala da osobe koje konzumiraju musli za doručak imaju niži indeks telesne težine, lakše postižu i održavaju željenu telesnu težinu, a nedavno je dokazano da muškarci koji redovno konzumiraju integralni musli imaju nižu stopu smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti i uopšteno, manju smrtnost.
Takođe, nedavno objavljena studija naučnika sa Harvard Medical School-a utvrdila je smanjen rizik od dijabetesa tip 2 kod muškaraca koji redovno konzumiraju žitarice za doručak. Utvrđeno je da su ispitanici koji su imali visok unos muslija, posebno celih žitarica, a ne rafiniranih, imali niži rizik oboljevanja od dijabetesa.