Čovek je odvajkada u svojoj ishrani koristio celo zrno žitarica. Tek je moderna tehnologija i otkriće čeličnih valjaka za preradu pšenice 1830. godine zamenilo klasične kamene mlinove i dovelo do masovne proizvodnje belog brašna.
Odbacujući celo zrno i orijentišući se isključivo na beli hleb i peciva savremeno čovečanstvo je postepeno potisnulo i iz svoje ishrane odbacilo ostale, izuzetno vredne žitarice: raž, heljdu, proso, ječam, ovas (zob), pa čak i kukuruz.
Druga polovina našeg veka donosi buđenje svesti o potrebi vraćanja na prirodne izvore hrane i visokim biološkim vrednostima koje ona ima za ljudski organizam. Jedan od osnovnih principa pravilne i zdrave ishrane jeste svakodnevna upotreba integralnih žitarica. Korišćenje belog brašna i proizvoda od belog brašna, pre svega hleba i peciva, dovode do mnogih ozbiljnih oboljenja savremenog čoveka.
Upotreba celog zrna u ishrani daje ljudskom organizmu energiju (zbog visokog sadržaja složenih ugljenih hidrata), podmazuje zglobove, odstranjuje otrove i pomaže detoksikaciji. Jer, nutritivne vrednosti integralnih žitarica su neuporedivo veće od belih žita, iz kojih je praktično odstranjeno sve što je vredno, s obzirom da se u opni zrna nalaze sve hranljive materije neophodne za razvoj, rast i održavanje organizma. Sadržaj ugljenih hidrata u celom zrnu većine žitarica prelazi 70%, belančevina od 10-17%, masti od 1,5-10%, vitamina i minerala do 2%, a visok je sadržaj i celuloznih vlakana i amino kiselina.
Pšenica je danas u svetu najvažnija od svih žitarica, jer se najviše koristi za proizvodnju hleba, peciva i ostalih proizvoda od brašna. Ono što pšenicu stavlja u prvi plan jesu njena biološka i pekarska svojstva. Pšenica jača imunitet, pospešuje rast i razvoj organizma, umanjuje iscrpljenost i neraspoloženje, reguliše probavu, leči osip, lišaj i upalu kože i grla, kašalj, trovanje i bolove, srčana oboljenja i prerano starenje.
Iako su neke od žitarica po svojoj nutritivnoj vrednosti iznad pšenice, ona preovladava upravo zbog prednosti koje ima prilikom mešenja hleba i peciva. Celo zrno pšenice sadrži 70,7% ugljenih hidrata, 10,2% belančevina, oko 2% masti, 1,7% minerala, vitamine B, E, D, K i provitamin A (koji se od svih žitarica nalazi jedino u pšenici). Od minerala najviše sadrži fosfor (50%) i kalijum (20-30%), zatim gvožđe, magnezijum i kalcijum. Posebnu vrednost imaju pšenični skrob i pšenične klice.