Osoba koja u komunikaciji sa drugima pribegava manipulaciji ima iskrivljenu sliku realnosti, jer je njena slika o sebi grandiozna, prepotentna. Manipulativne osobe u komunikaciji ne uvažavaju sagovornika, jer uvažavanje sagovornika dovodi u pitanje njihovu ličnu vrednost.
Za ove osobe komunikacija je teren gde će pokazati svoju superiornost tako što će nadjačati, pobediti, takoreći omalovažiti sagovornika.
Osetljivi su na sopstveni nedostatak kompetencija, znanja i veština, pa im je imperativ da ih prikriju umesto da ih unaprede. To znači da je osoba naučila da svaka frustracija vodi u neuspeh, odnosno da je neuspeh odraz njene slabosti, nesposobnosti, neadekvatnosti. Prevara iz pozicije takve logike je jedini način da se sačuva doživljaj lične vrednosti.
Vešti manipulatori odlično poznaju društveni sistem vrednosti i vrednosni sistem sagovornika ili bar vešto ispitaju u kom pravcu da vode komunikaciju i kako odnos treba da se razvija da bi njihove prave namere ostale prikrivene. Vešti manipulatori su uverljivi, iza takvog ponašanja u početku, nije lako naslutiti da postoje skrivene namere. Za njih je komunikacija sredstvo postizanja ličnih ciljeva! Oni u komunikaciji ne vide mogućnost za povezivanje, konstruktivan pristup rešavanja konflikata, ne prihvataju kritiku, jer oni ne greše.
Suočavanje sa sopstvenim neznanjem jednako je priznanju svoje neadekvatnosti, pogrešnosti. Saradnja je reč koja predstavlja pretnju za njihovo samopouzdanje! Najčešća poruka sa kojom su ove osobe odrasle je bila – „U životu da bi uspeo moraš imati stav“ odnosno „Da bi uspeo moraš biti najbolji“. Uspeh u ovom kontekstu znači doživljaj sigurnosti na određenoj poziciji i često se postiže i održava tvrdoglavim ponašanjem.
Važno je napomenuti - kada kažemo stav treba da imamo u vidu tri komponente - kognitivnu (shvatanje, znanje, vrednovanje, zaključivanje prema objektu prema kome postoji stav), emocionalnu i ponašajnu.
Ako otpišemo prvi uslov promene, stav postaje predrasuda, a mi smo onda vođeni različitim zabludama koje nas emocionalno iscrpljuju, a drugi to prepoznaju u našim neadekvatnim reakcijama i ponašanju. Za njih je sama pozicija na kojoj su, mera uspeha, a pozicija i uspeh je mera njihove lične vrednosti. Da bi bili još uspešniji moraju ostati na poziciji ili još napredovati. Ono što je važno jeste da kod tih osoba postoji „zabrana na rast znanja, usavršavanja veština i ispoljavanje kreativne inte-ligencije“, jer i znanje je rođenjem dato! Iz te pozicije za njih svaki saradnik predstavlja pretnju. Ako više zna to znači da je pametniji, ako je pametniji, onda je bolji, uspešniji - vredniji.
Cilj ovih osoba je da uspostave kontrolu nad drugima, demonstriraju moć. Rukovodeća uloga po svojoj prirodi zahteva veću kontrolu i nadzor. Ukoliko je osoba razvila otvoren agresivan stil komunikacije, ona tada sebi daje za pravo, u skladu sa pozicijom na kojoj je, da glasno zahteva i naredjuje, optužuje, vređa, prekida sagovornika, preti, ismeva, nameće svoje želje i očekivanja kao jedino ispravne i moguće. Međutim, osobe koje manipulišu mogu imati i ljubazan nastup. Takva ljubaznost deluje nekako školski. Preterano vode računa o svakom svom gestu, tonu, rečenice su pristojne, trude se da zadrže smešak. Iako na osnovu takvog izraza realno ne bi imali ništa posebno da im zamerite, jer sve je po priručniku, ne smete da zanemarite ono što vam stomak javlja!