Pitanje sa kojim se svako bar jednom u životu susreo je: “Da li bih mu/joj oprostila/a preljubu?”
Kada se partneri suoče sa preljubom, jedna strana kaže “desilo se…”, a druga “prevario/la me je”. Zaista, da li je preljuba nešto što se nekome desi - dešava ili je kao i za većinu aktivnosti potrebna namera, odluka?
Kada se nekome preljuba desi saznajemo da ta osoba nije na svesnom nivou u kontaktu sa svojim intimnim potrebama i željama. Uglavnom se bavi opisom događaja i ponašanja, dok ostajemo uskraćeni za opise njenih emotivnih doživljaja. Prevarena strana doživljava šok, razočarenje, tugu, ljutnju i tako počinje da dolazi do različitih uvida, odnosno suočava se sa nekom od svojih zabluda ili nerealnih očekivanja koje je imala u odnosu na partnera ili sa iskrivljenom slikom partnerskog odnosa. Vremenom, ukoliko par uspostavi otvorenu komunikaciju, uglavnom, tragajući za uzrokom problema prvo oko čega se slože jeste da je komunikacija vremenom osiromašila.
Kako je moguće da u jednom odnosu bliskosti izostane otvorena i direktna komunikacija? Bez sklada u emocionalnoj, intelektualnoj i fizičkoj intimnosti odnos je teško održiv. Najčešći problem u komunikaciji nastaje kada se partneri vode logikom da se zbog bliskosti sve to podrazumeva. Međutim, očekivanja, potrebe i želje prema partneru mogu se vremenom menjati i zato treba proveravati da li i kako međusobno prepoznajemo ili ne takve promene.
Da li je sex sa drugom osobom uvek preljuba?
Očekivana je logika da ćemo najviše biti povređeni ako naš partner ima sex sa drugom osobom, jer kulminacija bliskosti u zdravoj emotivnoj vezi jeste sex. Posmatrajući iz tog ugla prevarena strana će prvenstveno imati doživljaj emotivne izdaje. Najčešće je usamljenost razlog zbog kojeg dolazi do preljube. Tada pored frustracije može imati i doživljaj praznine jer je osiromašen onaj deo ličnosti koji se zove “ljubavni partner”.
Šta posle? Da li oprostiti?
Da. Međutim, opraštanje ne znači da će se odnos nastaviti! Da li će dve osobe nastaviti vezu nakon preljube zavisi od toga koliko su jedno drugome važni i koliko su spremni da unapređuju svoj odnos. Opraštanjem se iskreno uvažavaju svoje i partnerove potrebe i želje. Suočavaju se sa realnošću, odnosno šta im je zaista važno i koliko je ko spreman na kompromise, a da pri tom ne ugožava sopstvenu ili partnerovu ličnost. Opraštanje je važno da bi se u budućnosti ostvarila kvalitetna emotivna veza sa istim ili novim partnerom. To ne znači da će prevarena osoba biti lišena neprijatnih emocija ljutnje, tuge, razočarenja, doživljaja nepoverenja, nesigurnosti, odnosno sumnje u sebe i druge.
Poželjna neprijatna emocija kod preljubnika je griža savesti i ne treba je izbegavati jer vodi ka preuzimanju veće odgovornosti za sopstveno ponašanje, kao i prihvatanju vlastitih potreba i želja. Bez iskrenog suočavanja sa sobom nema ni otvorenog i iskrenog dijaloga sa partnerom. Griža savesti je i put ka opraštanju sebi za učinjenu preljubu.
Da li će nakon odluke da nastave vezu u tome i uspeti u najvećoj meri zavisi da li će uspostaviti poverenje. Sama odluka je lakši deo posla. Nakon te namere partneri će biti na iskušenju da li mogu da je sprovedu i koliko su dosledni u tome. Potpuno je očekivano da su otvorenost i doslednost nešto na čemu će prevarena strana insistirati kako bi smanjila sumnju. Sa druge strane sumnja je opravdana i biće prisutna sve dok kroz ponašanje svog partnera ne razgraniči istinu od laži. Sumnjom se štiti od mogućeg novog neprijatnog iskustva.