Leto je, mediji i društvene mreže su preplavljeni turističkim ponudama i naslovima na temu kako provesti idealan odmor. Kako naći meru sebi svojstvenog i prijemčivog odmora? Hoćemo li se zaista odmoriti ako se rukovodimo pravilima, očekivanjima i namećemo ideju savršenog odmora najčešće po savetima i preporukama drugih? Kao da stalno nešto moramo pa tako moramo i da odmorimo i to na određen način...
Možda se smisao krije u samoj reči „odmor“? Napraviti pauzu, odnosno odvojiti se od – mora(nja)? Ideja da godišnji odmor provodimo van mesta stanovanja nameće drugačiju strukturu organizovanja vremena jer se fizički izmeštamo iz prostora i mesta gde većinu svakodnevnih aktivnosti obavljamo kao navike, po automatizmu. Odlaskom u drugo mesto podstičemo naša čula i um na prilagođavanje novom, pa ne iznenađuju rezultati istraživanja da je jednoj četvrtini ljudi koji odlaze na odmor potrebno dva do tri dana da bi se aklimatizovali na novo okruženje, dok se svaka deseta osoba prilagodi novom ritmu tek posle tri do četiri dana.
Međutim, danas i kada otputujemo, sa sobom nosimo laptop, android, ajfon, tablet, u mesta gde najčešće prethodno proverimo da li postoji mogućnost korišćenja interneta, kako bi ostali u vezi sa obavezama. Da li zaista sve to što smo ostavili ne može da opstane bez nas narednih desetak dana, dve nedelje? Većina svoj posao dovede do nivoa na kome posao može da funkcioniše, egzistira i u odsustvu, instalacije u stanu su proverene, računi regulisani, ljubimci zbrinuti. Ostaje samo prepuštanje sebi... Šta je cilj prepuštanja sebi? Mir!
Da li se jednako uspešno odmaraju muškarci i žene? Rezultati nekih istraživanja govore da je pre polaska na odmor 91% žena pod stresom, a svega 20% muškaraca. Došlo se do zaključka da je ženski mozak aktivniji od muškog koji je sposobniji da se odmara.
Kada je reč o zajedničkom odmoru sa partnerom, sa decom ili bez, ova informacija može biti od koristi posebno da bi se predupredila eventualna nezadovoljstva tokom odmora. Svakako je preporučljivo unapred napraviti dogovor u vezi sa tim kako ćete provoditi zajedničko vreme, kao i kakva bi mogla biti preraspodela poslova u vezi sa dnevnim ritualima koji su sastavni deo dana i na odmoru. Sve to iz razloga da bi izbegli situacije u kojima mogu nastati nesporazumi zbog različitih očekivanja koja možda nisu izgovorena.
Imajte na umu, ako vas grize savest zbog odlaganja obaveza, jednako treba da vas grize savest i kada sebi uskraćujete odmor. Zanemarivanje vremena potrebnog za odmor ugrožava vaše psihičko, a u dužem vremenu i fizičko zdravlje! Svako treba da nađe sebi svojstven način odmora.
Odmor treba doživeti kako na dnevnom nivou, tako i kada govorimo o godišnjem odmoru kao predahu od svega onog što usvajamo, prihvatamo, ugrađujemo u svoje ja u nekom vremenskom periodu, a zbog brzog tempa života ne stižemo kritički da obradimo, napravimo selekciju šta zaista moramo, želimo, a šta ne moramo i ne želimo.
Svakodnevnim tempom života savremeni čovek često sebi uskraćuje neophodno vreme za predah, odmor. Um nema vremena kada da uspori, odmara, već je isuviše zaokupljen filtriranjem poruka koje konstantno bombarduju očekivanjima, rokovima, uslovima i ne ostaje vremena i prostora za razmišljanje.
Godišnji odmor je prilika da narodski rečeno „pustimo mozak na pašu“ i u dužem vremenskom periodu ugadjamo sebi i prepoznamo šta je to što nam je zaista važno, a svakodnevno zanemarujemo!