Na izmaku smo zime, idemo u susret proleću i baš sada kada mislimo da smo pregrmeli grip, u dečije kolektive se polako uvlači šarlah. U pitanju je infekcija gornjih disajnih puteva praćena karakterističnim osipom.
To je kosmopolitsko oboljenje, ali je ipak češće u krajevima sa umerenom klimom kao što je naša. Uzročnik je Gram pozitivna bakterija, beta hemolitički Streptokokus grupe A, poznat i kao Streptococcus pyogenes.
Najčešće se javlja tokom zime i ranog proleća, ciklično u vidu manjih epidemija. Lako se prenosi kapljičnim putem sa obolele osobe na zdravu. Ove streptokoke su jako zarazne i od njih mogu da obole osobe svih uzrasta. Nije uobičajeno da oboljevaju novorođenčad, verovatno zbog antitela dobijenih od majke. Najčešće oboljevaju deca uzrasta od 3 do 10 godina. Lako se prenose bliskim kontaktom sa obolelom osobom, a tome pogoduje boravak u kolektivima (vrtići, škole i igraonice). Odvija se kroz tri stadijuma: invazivni, osipni i stadijum perutanja. Inkubacija je kratka, traje 2 do 5 dana od kontakta sa obolelim. Odlikuje se anginom i sitnozrnastim osipom na eritematoznoj osnovi. Najčešće počinje naglo, povišenom telesnom temperaturom, gušoboljom i povraćanjem.
Karakterističan osip se javlja u periodu od 24-48h nakon pojave prvih simptoma, ali ponekad to može biti i prvi simptom bolesti. Distribucija osipa je karakteristična - prvo se javi oko vrata, a zatim se širi na telo i ekstremitete. Osip je sitan makulozan i papulozan, difuzan na eritematoznoj osnovi, te dovodi do svetlo crvene boje kože, koja bledi na dodir. Osip je nešto intenzivniji u naborima lakta, pazuha i prepona. Koža je na dodir gruba i podseća na guščiju, topla je, suva i hrapava. Ospa se obično ne pojavljuje na licu, ali obrazi mogu biti crveni bez zrnastog osipa sa bledilom oko usta (znak Filatova). Nakon 3-4 dana osip počinje da bledi, zatim sledi ljuštenje prvo na licu, a zatim na telu i podseća na kožu nakon sunčanja. Povremeno se javlja lamelarno ljuštenje kože na dlanovima i tabanima. Ždrelo i krajnici su žarko crvene boje, krajnici uvećani sa lakunama ispunjeni gnojnim sadržajem, jezik obložen nabreklim papilama, a nakon deskvamacije jezik dobija malinast izgled karakterističan za šarlah.
Tek oko 15-og dana jezik postaje normalan. Kada se postavi dijagnoza lečenje je jednostavno, antibiotskom terapijom na bazi penicilina (najbolje Amoksicilinom ili amoksicilinom sa klavulonskom kiselinom) u trajanju od 10 dana. Već nakon 24h od započinjanja antibiotske terapije dolazi do obeskličenja, te oboleli nije više zarazan za okolinu. Da do svega ovoga ne bi došlo vrlo je bitno rano otkrivanje i lečenje, te isključivanje iz kolektiva obolelih od šarlaha i streptokoknih angina.
Kada je u pitanju karakterističan tok bolesti, šarlah se lako prepoznaje. Međutim ponekada simptomi mogu da liče na neke druge bolesti koje uzrokuju virusi (Adeno, Coxackie, ECHO virusi, HSV i respiratorni sincicijelni virusi i mnogi drugi) te je tada teže postaviti dijagnozu. Zbog toga je najbolje pre započinjanja antibiotske terapije uzeti bris grla kako bismo bili sigurni da se radi o streptokoknoj infekciji. Podatak o kontaktu sa obolelim od streptokokne infekcije je od velikog značaja za postavljanje pravilne dijagnoze. Kliconoše (hronični nosioci streptokoka grupe A u guši) retko prenose ovu bakteriju na drugu osobu.