Težina bolesti ne zavisi od broja i izgleda stolice, nego o posledicama na stanje hidracije izazvanih prolivom. Lečenje zavisi od stepena hidracije deteta.
Pri proceni uzroka bolesti je važno znati kada je i kako bolest počela. Da li je početak bio nagao ili postepen i da li ima tendenciju pogoršanja, šta je dete prethodno jelo i imaju li ostali članovi porodice ili kolektiva u kojem dete boravi iste tegobe, da li je povišena telesna temperatura, ima li dete grčeve u stomaku i da li povraća, da li su stolice vodenaste, kašaste, imaju li primese sluzi, gnoja i krvi i jesu li obilne.
Nakon detaljne anamneze je veoma bitan i fizički pregled deteta. Naročito je potrebno obratiti pažnju na stanje svesti deteta, stanje uhranjenosti i pokretljivosti i izmeriti telesnu temperaturu i proceniti stepen dehidracije. Najvažniji znaci dehidracije su smanjena elastičnost i turgor kože, suve sluznice, halonirane i upale oči, kod odojčeta uvučena velika fontanela na glavi, uvučen trbuh i uplašen izraz lica. Kod težeg stepena dehidracije disanje je ubrzano i duboko (Kusmaulovo disanje).
Takođe su od velike važnosti pri proceni težine bolesti bakteriološke, parazitološke i virusološke analize stolice, kao i biohemijske analize krvi. Lečenje je obično lako kada se ustanovi uzrok nastanka proliva. Bilo kojeg da je porekla proliv, uvek je prvo potrebno sprovesti brzu i dobru rehidraciju. Kada je dehidracija blažeg (I i II stepena) rehidraciju je moguće sprovesti i kod kuće davanjem oralnih rastvora za rehidraciju (Rehidran, ORS), čajevi, voda. Kada je u pitanju veći gubitak tečnosti rehidracija se sprovodi intravenskim putem u bolničkim uslovima.
Uvek je poželjno i korisno uključiti u lečenje probiotike (korisne bakterije) koje u crevima prave poželjan ambijent i na taj način onemogućavaju razvoj i razmnožavanje patogenih, nepoželjnih bakterija, uključujući i veoma opasnu bakteriju Clostridium difficile koja se razmnožava kao direktna posledica ubijanja korisnih bakterija u crevima, što se dešava najčešće upotrebom antibiotika kod dece. Takođe je veoma korisna primena diosmektita (Smecta prašak) koji štiti sluznicu probavnog sistema tako što ju oblaže i na taj način povećava otpornost prema agresivnim agensima, takođe ima veliku sposobnost vezivanja drugih supstanci pa možemo reći i da je čistač creva.
Ako se dokaže bakterijska ili parazitološka priroda bolesti onda se u lečenje uvodi adekvatna terapija. Ipak kod dece su najčešći prouzrokovači proliva virusi, te tada izuzev simptomatske terapije nikakva druga terapija nije potrebna. Najčešće je lečenje brzo , veoma uspešno i ne ostavlja nikakve posledice na dalje zdravlje deteta. Ako su stolice učestale, obilne, sa primesom sluzi, gnoja i krvi, praćene dehidracijom i visokom telesnom temperaturom, najbolje se što ranije javiti pedijatru, koji će pravovremeno započeti terapiju kako ne bi došlo do teže dehidracije i otežanog lečenja deteta.
Uvek je bolje sprečiti nego lečiti, pa tako i kod proliva. Dobrom higijenom ruku, naročito nakon upotrebe toaleta i pre obroka, te higijenom prilikom spremanja hrane i čuvanja već prirpremljene hrane i svežih namirnica, kao i dobrom higijenom posuđa, u velikoj meri se smanjuje rizik za pojavu i širenje proliva među decom i odraslima.
Akutni proliv je jedan od najčešćih simptoma kod dece, a najveći deo proliva kod dece je uzrokovan crevnom infekcijom. U slabije razvijenim zemljama akutni proliv je jedan od najčešćih uzročnika razboljevanja i smrtnosti kod odojčadi i male dece. Takođe u krajevima sa niskim stepenom sanitacije leti postoje puno bolji uslovi za širenje i razmnožavanje crevnih bakterija i virusa. Zbog toga se u tim zemljama javlja “letnji talas proliva”. Mnogo godina ranije su se takvi letnji talasi proliva javljali i u našoj zemlji, međutim rastom standarda i boljom sanitacijom se to danas ređe viđa na ovim prostorima.