17. februara tradicionalno se obeležava svetski dan palačinki, mnogima omiljenog jela koje svako može prilagoditi svom ukusu dodavanjem sastojaka „po sopstvenoj meri”.
Fokača (ili focaccia) je tradicionalna italijanska pogača koju karakterišu mekoća i izvanredan ukus. U pitanju je domaće jelo poreklom iz severne Italije, tačnije iz Ligurije, gde se pravi još od antičkog doba.
U kulinarstvu, kiseli kupus se koristi kao prilog ili kao sastojak u mnogim jelima. To je izvrstan izvor vitamina C, vitamina K, folne kiseline i antioksidanasa.
Pita od kiselog kupusa, koja se tradicionalno naziva i kupusara ili kupusnik, nezaobilazan je specijalitet Badnje trpeze u mnogim krajevima Srbije.
Ovu tortu morate probati, jer je jednostavno preukusna! Sve je savršeno odmereno, ananas osvežava, a testo se topi u ustima…
Garaš je klasična čokoladna torta, koju možete pronaći u većini supermarketa, pekara, kafića i poslastičarnica širom Bugarske.
Tirol je neverovatno mesto za gastronomska iskustva, gde se služe neka od najboljih jela na svetu. Ako se nađete tamo, obavezno isprobajte lokalne specijalitete!
Suši je tradicionalno japansko jelo pripremljeno od kuvanog pirinča, začinjeno sirćetom, koje se često servira sa sirovom ili dimljenom ribom.
Za pripremu italijanskih specijaliteta koristi se zaista veliki broj najraznovrsnijih sastojaka, ali neke od njih svakako možemo izdvojiti kao najpopularnije…
Iako je svrstavamo u povrće, tikvica je tehnički voće, jer poreklo vodi iz cveta, koji je takođe jestiv.
Utvrditi poreklo jela koja danas čine srpsku kuhinju nije uvek lako. Vekovima su se na ovim prostorima preplitale različite kulture, a to se odražavalo i na pripremanje hrane…
Jedan od procesa koji je obeležio i oplemenio razvoj ljudske civilizacije je salamurenje mesa. Da nije valjao, zasigurno ne bi toliko bio na ceni do dana današnjeg.
Unos lagane i zdrave užine između glavnih obroka je odličan za naše zdravlje i metabolizam, ali se postavlja pitanje – koji tip užine bi bio idealan?
Iako ne postoje pisani tragovi, veruje se da je patlidžan poreklom iz Indije. Ipak, takođe je poznato da se još od praistorije uzgaja i u južnoj i istočnoj Aziji.
Delicije pripremljenje po mediteranskoj recepturi vrlo su zdrave, jer se jela pripremaju na biljnom ulju, posebno maslinovom. Pored toga, tu su i plodovi mora, aromatsko i začinsko bilje (poput origana, ruzmarina, bosiljka, majčine dušice)...
Marokanska kuhinja obiluje opojnim začinima i egzotikom. U njoj se prepliću jevrejska, arapska i španska kuhinja, te je stvoren autentičan spoj ukusa.
Reč „meze“ potiče iz turskog jezika i znači predjelo ili grickalice. Ipak, originalno značenje dolazi od persijske reči „maza” koja predstavlja uživanje i isprobavanje ukusa.
Mađarska kuhinja odiše bogatstvom ljutih i pikantnih ukusa, a osnov svakako čine paprike raznih sorti, kao i meso, pavlaka, kupus, crni i beli luk…
Iza naziva „kantučini” kriju se suvi, hrskavi i aromatični keksići koji poreklo vode iz italijanskog grada Prato. Italijani su majstori da od jednostavnih recepata sa svega nekoliko sastojaka naprave pravo čudo.
Francuska kuhinja je oduševljavala i drevni Rim. Priča se da je i sam Gaj Julije Cezar obožavao galska jela, pogotovo guščje meso i sireve.