Istraživanje likovne umetnosti je sastavni deo procesa učenja kod deteta i od ključne je važnosti za njegov sveobuhvatni razvoj.
Umetničke aktivnosti mogu da pomognu u najširem smislu - od stimulisanja čula i sticanja samopouzdanja do razvoja socijalnih sposobnosti, kao i sposobnosti za rešavanje problema. Jedna od mnogih prednosti umetnosti leži u tome što se ona može primeniti za stimulisanje čula i podsticanje prirodne radoznalosti dece. Ona detetu omogućava da kreira sopstveni put u istraživanju ideja i koncepata, kao na primer kada otkriva efekte mešanja boja, kombinacije oblika ili razlike između hrapavih i glatkih površina. Deca otkrivaju radeći, što podrazumeva spoznaju šta je moguće i šta nije moguće uraditi (kao na primer staviti lepljivu traku preko vlažne površine crteža)...
Deleći materijale i radeći sa svojim vršnjacima na kreativnim projektima, deca uče da sarađuju sa drugima, pregovaraju i rade kao tim. Takođe, umetnost decu uči kako da samostalno razmišljaju, od ranog čulnog ispitivanja (osećaj kada se bojicom prelazi preko površine papira, miris boje) i donošenja odluka (šta prikazati, koje materijale koristiti), do rešavanja problema (kako spojiti dva materijala). Kao dragoceno sredstvo komunikacije, umetnost prethodi pisanom i verbalnom izražavanju, omogućujući deci da kroz likovne radove pripovedaju priče i izraze svoje misli i osećanja. Ohrabrujući decu da eksperimentišu i upuštaju se u rizike isprobavajući novine u toku samog kreativnog procesa, omogućujemo im da razviju inventivnost, kao apsolutno dragocenu sposobnost za budući život i karijeru.
S druge strane, fini pokreti prstiju, šake i zgloba koje dete izvodi dok drži bojicu ili četkicu kad crta, boji ili oblikuje plastelin, pomažu razvoj finih motornih sposobnosti, a širokim pokretima ruke koje koristi dok slika na štafelaju ili velikom komadu papira položenom na pod razvijaju se velike mišićne grupe.
Izbor umetničkih aktivnosti u kojima dete učestvuje u velikoj meri određuje kvalitet i efekat učenja. Ključ leži u umetničkom postupku sa otvorenim ishodima. Izbegavajte nametanje modela ili obrasca koji deca moraju da slede. Onog trenutka kada im pokažemo kako želimo da nešto izgleda - deca menjaju način razmišljanja i počinju da kopiraju i imitiraju umesto da razmišljaju. Koncept umetnosti zasnovane na procesu ne sadrži planirani proizvod i ne podrazumeva postojanje uzorka koji treba kopirati – naprotiv, ovakav koncept je spontane i otvorene prirode, sa nedefinisanim krajnjim ishodom; njime se deca uče da koriste sopstvene ideje i da sami rešavaju probleme.