Većina roditelja smatra da sa kućnim poslovima treba sačekati (dok dete ne poraste), ali stručnjaci tvrde suprotno. Oni navode da se deca koja od ranog detinjstva obavljaju kućne poslove uče odgovornosti, samopouzdanju, etici i drugim životnim veštinama. Porodice u kojima svi članovi imaju svoje zadatke mnogo su složnije, efikasnije i zadovoljnije.
Psiholozi smatraju da je jedna od najčešćih grešaka koju roditelji prave upravo izostavljanje kućnih obaveza i fokusiranost samo na uspeh u školi. To je posebno naglašeno ukoliko im se u nedogled ponavlja da je “njihovo samo da uče“. Time se stvara otpor prema školi, a deca ne pripremaju za realne obaveze koje će imati tokom života. Već od druge ili treće godine, dete može dati svoj mali doprinos, tako što će igračke vratiti na mesto, nahraniti kućnog ljubimca ili obrisati sto posle obroka. Sa 4 ili 5 godina može obavljati iste te, već navedene poslove, ali sa dodatkom novih zaduženja – nameštanja kreveta, zalivanja cveća, uparivanja čarapa posle pranja...
Sa 6 ili 7 godina, na listu zaduženja mogu se dodati i postavljanje stola i slaganje garderobe, a godinu ili dve kasnije, dolazi vreme kada dete može samostalno da složi namirnice u frižider, usisa, pomogne u spremanju obroka, napravi sebi sendvič, oljušti povrće, odvede psa u šetnju. Deca starija od 10 godina mogu da ispeglaju svoje majice, čuvaju mlađeg brata ili sestru, zamene svoju posteljinu.
Ipak, ono što je bitno napomenuti jeste da svako dete ima svoj tempo sazrevanja, stoga je ova lista kućnih poslova samo okvirna i treba je prilagoditi mogućnostima deteta. Preteški poslovi mogu biti frustrirajući i opasni za dete, a previše laki poslovi mogu biti dosadni. Takođe je važno da zadaci budu jasno definisani, npr. „namestiti krevet“ ili „spakovati stvari u ormar“, a ne uopšteno „srediti sobu“. Pokušajte kod deteta da razvijate osećaj sreće i važnosti dok pomaže u kući (pogrešno je da očekuje nadoknadu za urađeni posao). Istaknite da tako pomaže svima i da ste zbog toga veoma srećni.
Ne treba insistirati na savršenstvu. Treba pustiti dete da uradi onako kako može. Nije dobro ni ići za detetom i ispravljati ono što nije dobro. Ako je greška velika, porazgovarajte i objasnite detetu još jednom, a ako je nešto manje važno, ostavite tako kako je dete uradilo. Dete uvek pohvalite za trud.
Bilo bi dobro da svako u porodici ima svoje zaduženje i da se od svakog očekuje da uradi svoj deo posla. U tome vam može pomoći tabela kućnih poslova. Tabela treba da sadrži imena članova porodice i pored svakog imena zaduženja koja obavlja. Dobro bi bilo i da se lista sačinjava na nedeljnom ili dnevnom nivou i da svako, kada završi svoj posao, štiklira šta je uradio.
Kada dete prvi put radi neki od kućnih poslova, prvo mu pokažite kako to da uradi, sledeći put radite zajedno, da biste ga naredni put samo nadgledali. Kada nauči, imajte poverenja da dete može samostalno da obavlja taj kućni posao.