Ljubav je jedna od najvećih misterija ljudskog života, a nauka to emocionalno stanje pokušava da razume i objasni na više različitih nivoa. Jedan od načina jeste analiza biohemijskih procesa koji se odvijaju u našem telu kada smo zaljubljeni.
Naime, u trenucima zaljubljenosti, dolazi do povećanja nivoa dopamina, noradrenaina i oksitocina u našem organizmu. Dopamin je neurotransmiter odgovoran za osećaj zadovoljstva i uzbuđenja, noradrenain povećava budnost i pojačava fokus, dok oksitocin utiče na povezivanje i povećava osećaj privrženosti drugoj osobi. Pored ovih hemijskih supstanci, takođe se dešava i promena u našem imunološkom sistemu.
Studije su pokazale da ljudi koji su u vezama imaju jači imunitet u odnosu na one koji su sami. Ovo se dešava jer oksitocin i dopamin pomažu u proizvodnji T-limfocita, koji su ključni za borbu protiv infekcija. Studije su pokazale i da se kod ljudi koji su zaljubljeni aktiviraju različiti delovi mozga, poput amigdale i prekortikalnih regija. Ovi delovi mozga su odgovorni za emocije, percepciju i socijalno ponašanje, te su ključni za formiranje veza sa drugim ljudima.
Naučnici tvrde da ljubav u dugim vezama i brakovima može trajati sve dok se ubrizgava potrebna doza romantike i zaljubljenosti. Dopamin i FEN se mogu isprovocirati tako što ćemo nastaviti da sa partnerom radimo nove stvari, bio to izlazak sa društvom, degustiranje neke nove poslastice ili skakanje padobranom. Ljubav pokreće lavinu pozitivnih supstanci koje dovode do optimizma, lepog raspoloženja, ali i pomaže očuvanju opšteg fizičkog i psihičkog zdravlja.
Svakako, ljubav je čudesna stvar koja nas čini srećnim i ispunjenim, a na nauci je da nam pruži nova saznanja koja će nam pomoći da bolje racionalno sagledamo sebe i ovaj čudesni osećaj.