Smatra se da su kobasice nastale još u eri drevnog Sumerskog carstva, kada nije bilo zamrzivača i frižidera koji čuvaju kvalitet i ispravnost mesne hrane… Prvo prepoznatljivo pominjanje ove namirnice nalazi se u grčkoj drami pod nazivom „Orija“.
U jednoj od interesantnih istorijskih priča govori se o kobasicama koje su u Rimu, za vreme vladavine cara Nerona, bile neizostavan deo raskalašne svečanosti u čast paganskog boga Luperkula. Sa pojavom hrišćanstva, takva okupljanja su zabranjena, a jedenje kobasica proglašeno je grehom. Legenda kaže da kobasice ipak nisu nestale sa rimskih jelovnika, jer se stanovništvo njima opskrbljivalo tajno, uz pomoć krijumčara. Kobasice su se pojavljivale u tolikom broju da je zabrana uskoro i službeno ukinuta.
U srednjem veku, kobasice su doživele procvat i kobasičarstvo je postalo prava umetnost. Kobasičari ili “wurstmachers” kako su ih zvali u Nemačkoj, širom Evrope su smišljali nove recepte i smese, pa su gotovo svaki veći evropski grad i pokrajina imali svoju kobasicu po kojoj su postali poznati. Nemačka je i danas odličan primer i smatra se prestonicom kobasica sa čak 1500 vrsta ove delicije.
Kobasice su tokom vekova ljudske istorije dobijale razne forme i karakteristike, osobene za kraj sveta u kom se spremaju. Danas imamo trajne začinjene kobasice, razne varijante svežih kobasica, te polutrajne verzije koje se razlikuju po načinu obrade i trajnosti proizvoda.
Ono što mnoge zanima jeste da li su i koliko kobasice zdrave i hranljive, budući da ih obično svrstavamo u kategoriju namirnica koje nisu podesne za čestu konzumaciju… Hranljivost kobasica, naravno, zavisi od toga o kojoj vrsti je reč, ali treba napomenuti da njihov nutritivni sastav uopšte nije loš. U pitanju je mesno jelo, te samim tim dobar izvor proteina. Proteini su neophodni za naše mišiće i gradivni su element svih tkiva. Proteini doslovno predstavljaju “cigle” od kojih se gradi naše telo. Neophodni su za pravilan rast i razvoj, za vitalnost, izdržljivost i imuni sistem. Neke od najvažnijih aminokiselina naš organizam ne može samostalno da sintetiše, te je na dnevnom nivou neophodno unositi dovoljnu količinu proteinske hrane.
Glavna prednost pravljenja kobasica u kućnim uslovima jeste to što možemo da kontrolišemo količinu začina onako kako nama odgovara, vrstu i kvalitet mesa, kao i sam ukus finalnog proizvoda.