Reč “origami” potiče iz japanskog jezika i nastala je od reči “ori” što znači saviti i “kami” koja je jedna od nekoliko reči za papir. Najjednostavnije rečeno, origami je veština savijanja lista papira ili kartona u cilju dobijanja željenog oblika, pri čemu papir nije dozvoljeno seći, niti lepiti.
Niko ne zna tačno kad je ova tehnika izmišljena, ali pošto je čovek prvo morao da izmisli papir, možemo reći da ova tehnika ne može biti starija od dve hiljade godina. Iako ima japansko ime, mnogi veruju da je veština potekla iz Kine. Najstarija knjiga sa uputstvima za izradu predmeta koji liče na origami - “Kanamodo“ - nastala je u XVII veku, a najstarija knjiga o origamiju za razonodu je “Hiden senbazuru orikata” (Tajna tehnika savijanja hiljadu ždralova), napisana 1797. godine.
Postoji oko hiljadu modela koji se smatraju tradicionalnim origamijem i koji se u Japanu prenose sa generacije na generaciju. Interesantno je da se ova tehnika do sredine XX veka smatrala razonodom za žene koje su pravile papirne modele za venčanja, sahrane i druge prilike, ili kao zabava za decu.
Kako se razvijala savremena kolekcija origami dizajna, otkrivene su nove metode savijanja papira i kartona. Pojedini dizajneri koriste i matematičku teoriju i kompjuterske programe da smisle željene proporcije. Papirni avioni i pokretni modeli kao krajnji ishod imaju model koji nije statičan, već se pokreće ili leti. Šema savijanja linija je jako bitna, beleže se sve linije savijanja da se dobije barem osnova figure. Da bi se model sklopio, potrebno je nekoliko stotina savijanja. Papir za origami je sa jedne strane obojen, a sa druge beo. Kad dijagram ukazuje na obojenu stranu, na taj način se daje do znanja koja će boja biti dominantna na završenom modelu. Majstori origamija kažu da je dobar origami napravljen sa strpljenjem i preciznošću.
Origami se može primeniti u nastavi matematike za vizualizaciju određenih geometrijskih pojmova. Ovako, učenici usvajaju nove pojmove i uočavaju odnose u prostoru ili koordinatnom sistemu. Za savijanje papira deca koriste vlastite ruke i tako razvijaju spretnost i preciznost u radu.
Nemac, Frederik Vilhelm Frebel, koji je osmislio koncept vrtića i predškolskih ustanova, shvatio je da pravljenje oblika od savijenog papira pomaže mladom umu da savlada koncepte proporcije, odnosa i simetrije putem jednostavnih origami modela kao što je tangram. Tako je on prvi uveo učenje ove tehnike u vrtićima u Evropi.
Postoji posebna grana origamija koja koristi novčanice za pravljenje modela. U ove svrhe se najčešće koristi američki dolar.