Sakupljanje lekovitog bilja obično počinje već dolaskom proleća. Semenke i plodovi beru se tek kad budu potpuno zreli, a jedan od glavnih saveta je da se opredelite za lekovito bilje koje raste daleko od saobraćajnica, fabrika i drugih zagađivača vazduha...
Jednogodišnje zeljasto bilje najbolje je vaditi za vreme cvetanja. Višegodišnje izvadite tek ukoliko im je korenje u potpunosti razvijeno i krupno. Kora je najpogodnija za ljuštenje u ranim prolećnim mesecima. Ona tada obiluje sokom i puno ćete je lakše skinuti nego tokom jeseni. Uvek ljuštite samo mladu, glatku i zdravu koru, nikako ispucalu i hrapavu. Ako se pitate kada se vadi korenje, znajte da je najbolji period jesen. Puno ređe se sakuplja u proleće, mada i tu ima izuzetaka. Odstranjujte trule i sasušene delove, dobro pročistite od zemlje i nagomilane prljavštine. Pre korišćenja, detaljno operite hladnom vodom i ostavite na sušenju. U ovome vam može pomoći i blago zagrejana rerna na otprilike 70 stepeni.
Cvet, list i nadzemni deo biljke trebalo bi sušiti na promaji i u hladovini, nikako na suncu. Taj proces treba da traje što kraće je moguće. Trave nipošto ne sušite na gomili, već u što tanjem sloju, na hartiji ili platnu i morate ih redovno protresati. Koren, seme, plod i koru možete osušiti i na suncu.
Osušeno lekovito bilje dobro zapakujte i sklonite na suvo mesto, koje se često može provetravati. Mnoge osušene biljke morate čuvati hermetički zatvorene. Najvažniji uzroci njihovog kvarenja jesu vlaga, toplota, sunčeva svetlost, kiseonik, nečistoća i nagle promene temperature. Takođe, opasnost vreba i od insekata, plesni i bakterija. Isto tako, na većinu suvih biljaka, štetno utiče svetlost. Šafran, kičica, kao i cvetovi ljubičice, ruže, lipe i drugi – menjaju i gube prirodnu boju i lekovita svojstva. Ultravioletni deo sunčeve svetlosti ima jako hemijsko dejstvo, što na loše zapakovanom bilju može izazvati neželjene promene. Zbog toga, sve osetljive biljke treba pakovati u neprovidne sudove i sanduke koji su dobro obloženi debelom hartijom.
Osušeno lekovito bilje u prahu mnogo se brže kvari od onog koje je još celo. Zbog velike usitnjenosti, pod uticajem svetlosti i vlage, samlevene biljčice će brzo izgubiti miris. Takođe, nestaće im prepoznatljiv ukus i boja. Povrh svega, ostaće bez veće količine alkaloida i drugih lekovitih sastojaka.
Osušeni delovi lekovitog bilja ne mogu se čuvati beskonačno, jer što su stariji, to su lošiji. Opšte je pravilo da ih treba iskoristiti u roku od godinu dana nakon branja. Jedan od glavnih uzroka kvarenja jeste vlaga. Iz tog razloga, izabrano lekovito bilje što pre i što bolje treba osušiti, a zatim adekvatno zapakovati.