Proces reciklaže podrazumeva sakupljanje i preradu iskorišćenih stvari i materijala u cilju izrade novih proizvoda. Uz to, reciklaža predstavlja ogroman korak ka životu u harmoniji sa prirodom…
Sa kontinuiranim povećanjem broja stanovnika na našoj planeti, povećava se i količina otpada koji proizvodimo. Na taj način, na deponijama završavaju razni predmeti koji bi mogli da se recikliraju i opet koriste.
Takođe, neobnovljivi prirodni resursi troše se neverovatnom brzinom. Tako primenom reciklaže štedimo teško obnovljive resurse među kojima su voda, nafta i drvo... Ukoliko se, na primer, poveća ukupna reciklaža plastike, direktno ćemo uticati na manju proizvodnju ovog materijala za čiju izradu se prevashodno koriste resursi poput fosilnih goriva i ugljovodonika.
Imajući u vidu da je šuma prirodno stanište velikog broja biljnih i životinjskih vrsta, a da se nekontrolisano seče i uništava, brojne vrste gube svoje prirodno stanište i postaju ugrožene, a manjak drveća negativno utiče i na količinu ozona u atmosferi. Zbog toga je ključno da se papir, karton i ostali proizvodi napravljeni od drveta u što većoj meri recikliraju.
Opšte je poznato da pozamašna količina otpada završava u morima, rekama i okeanima, čime se zagađuju vode i direktno ugrožavaju prirodna staništa, kako rečnog i morskog, tako i biljnog i životinjskog sveta. Kada je voda zagađena, ona lako dospeva u zemljište, iz zemljišta u biljke, a iz biljaka stiže i do nas. Ovde bi reciklaža mogla da odigra ključnu ulogu, jer bi se količina proizvedene plastike znatno smanjila, što bi donelo veliku dobrobit vodenom živom svetu, a ukupno zagađenje bilo bi neuporedivo manje.
Budući da reciklaža koristi manje energije od standardnog procesa proizvodnje, emituje se mnogo manje CO2, gasa koji je odgovoran za izazivanje efekta staklene bašte. Ovaj efekat je najviše zaslužan za globalno zagrevanje, a odmah iza su zagađivanje vode i vazduha. Reciklaža bi u tom smislu mogla makar da uspori klimatske promene.