Svi volimo taj osećaj kada čistu kožu lica prislonimo uz mirisan i mek peškir... Ali šta kada peškiri izgube mekoću i postanu grubi? Ne brinite, donosimo vam savete svetskih hotelijera kako da se to ne desi.
Na prvom mestu, ono što treba da uradite je da u proces pranja uključite još jedan element - pirinčani skrob. On posteljini i peškirima daje onaj luksuzni, paperjasti osećaj. Dovoljno je da jednu šolju vode koja je ostala nakon ključanja pirinča dodate u dve šolje obične vode i dobro promešate. Uzmite rastvor pirinča i vode, nalijte jednu šolju u otvor za prašak na mašini za pranje veša, a pola šolje sipajte pravo u mašinu, zajedno sa peškirima.
Omekšivači sadrže enzime koji će vremenom na peškirima stvoriti sloj koji podseća na vosak i koji će potpuno uništiti moć upijanja tkanine. Nakon što isprobate trik sa pirinčanom vodom, umesto da koristite uobičajeni omekšivač, nalijte dve kašike sirćeta i dve kašike sode bikarbone. Stavite u deo za omekšivač. Blaga kiselost belog sirćeta omekšava tkaninu, a soda bikarbona uklanja mirise (tako da će i miris sirćeta iščeznuti tokom ispiranja). Ako želite dodatnu svežinu, dodajte nekoliko kapi ulja lavande ili čajevca.
Trudite se da peškire perete odvojeno od drugih stvari, jer delovi ostalih tkanina mogu oštetiti peškire. Uvek ih perite na 60°C, jer je to temperatura na kojoj se uništavaju bakterije i virusi.
Iako sušenje na svežem vazduhu daje najsnažniji osećaj čistoće vašim peškirima, najveću mekoću pruža im sušenje u mašini za sušenje veša. Stoga, za sve vas kojima su trajnost i mekoća peškira na visokoj listi prioriteta, preporuka za maksimalan efekat je da ih osušite u mašini za sušenje veša.
Ne zaboravite da peškiri nakon sušenja u mašini mogu delovati toplo, što ne znači da su uvek potpuno suvi. Nikada ih ne bi trebalo slagati ako su vlažni, jer upravo to podstiče nastanak buđi i bakterija koje uzrokuju neprijatan miris.