U cilju zaštite životne sredine i smanjenja plastičnog otpada, 2020. godine je uvedena naplata plastičnih kesa. Ipak, one nisu iščezle iz naših života.
Istraživanja pokazuju da nošenje cegera u kupovinu većina građana praktikuje zbog uštede, a ne zbog očuvanja životne sredine. Da li to znači da zaboravljamo činjenicu da je najlonskim kesama potrebno između 400 i 1000 godina da se razgrade? Ili nas nije toliko briga za život generacija koje će doći posle nas?
Plastične kese su svakako otpornije od papirnih i duže traju, međutim, iako mogu da se koriste više puta, ljudi ih često bacaju nakon samo jedne upotrebe. Biorazgradive kese takođe su zagađivači životne sredine, samo što je njima, za razliku od najlonskih, za period razgradnje potrebno 20 godina. Zbog svoje strukture, papirne kese nemaju dug vek trajanja. Sklone su cepanju i kidanju, posebno ukoliko se pokvase. Njihova najveća prednost ogleda se u bržoj razgradnji u odnosu na plastične kese.
Značajan broj ljudi i dalje ne menja svoje navike, te se kese kupuju prilikom svakog odlaska u market. Veliki procenat tih kesa završi na ulicama, u rekama, potocima i jezerima, ugrožavajući tako prirodu i mnoge životinjske vrste. Zbog dugog perioda razgradnje, stvara se velika količina smeća, koje ima negativan uticaj na sredinu i doprinosi globalnom zagrevanju.
Propisanom merom iz 2020. godine nisu obuhvaćene tanke plastične kese koje se nalaze na odeljenjima voća i povrća. Kako se ne naplaćuju, dešava se da ih kupci koriste kao zamenu za kese koje se plaćaju...
Međutim, pored te opcije, postoji mnogo bolja zamena za plastične kese, a to su ekološke vrećice koje se mogu koristiti više puta. Moguće ih je oprati i prilikom merenja na vagi ne utiču na težinu… Takođe, ne treba zaboraviti da su jedna od najboljih opcija upravo cegeri. Možda je potrebno vreme da bi ova navika „zaživela” kod potrošača, ali dugoročno gledano – isplati se. I iz finansijskog i iz ekološkog ugla.