Ko nam je ovih dana bio u gostima?
Momir Rnić je srpski rukometni trener i bivši jugoslovenski rukometaš. Proglašen je za najboljeg odbrambenog igrača na svetu. Boje reprezentacije Jugoslavije branio je 217 puta i postigao je 411 golova. Prvak Mediterana bio je dva puta, vicešampion sveta i prvak sveta. Osvojio je olimpijsko zlatno u Los Anđelesu a bronzu u Seulu. Bio je član reprezentacije sveta u meču sa Danskom 1985. Sin Momir mlađi je takođe uspešan rukometaš i reprezentativac Srbije.
Koliko Vam je kuhinja poznat prostor?
Poznata mi je kada u njoj obedujemo (smeh)! Šalim se, nisam baš nešto vičan kada je kuvanje u pitanju, tu je supruga ipak neprikosnovena, ali i ja pomognem koliko mogu i kad mogu. Nisam mnogo probirljiv kada je hrana u pitanju, pa sam jednostavan i “lak za održavanje” (smeh)!
Sportska karijera verovatno je uticala na Vaše navike u ishrani?
Ishrana profesionalnih sportista je veoma komplikovana i predstavlja „nužno zlo” za sve one koji se reše da im to bude životni poziv. Kada od 365 dana godišnje više od 200 dana provedete u autobusima, avionima, hotelima... nemate puno vremena da razmišljate o nekakvim posebnim „željama” i jelima. Jednostavno, sve što unosite u organizam je precizno odmereno, nutricionistički odobreno, sportski prihvatljivo, a na vama je da tu energiju iskoristite na najbolji mogući način i date sve od sebe na terenu. Bilo je mnogo jutara kada sam se budio sa mišlju kako bih tog dana pojeo barem dva puna tanjira pasulja, ali onda bi me glas selektora opomenuo da je uveče važan meč i da ta moja želja za pasuljem ostaje samo to - pusta želja.
Kakva je situacija danas kada niste više aktivan igrač?
Bogami, kako vreme odmiče, sve više i češće zatičem sebe u prirodi uz neki roštilj ili kotlić (smeh)! Profesionalna sportska karijera nije mi dozvoljavala da u neko „očekivano” vreme budem sa drugarima u tako opuštajućoj atmosferi, pa to sada moram da nadoknadim (smeh)! Generalno volim društvo, celog života sam okružen ljudima, uživam u njihovom društvu i sada kada su pritisci i presije utihnule, odlazim na Tamiš ili Tisu, bilo gde u okoliini Zrenjanina i tamo sa prijateljima provodim nezaboravne dane! Sa druge strane, moj sin, takođe profesionalni rukometaš Momir Rnić Junior sada je u Zrenjaninu na oporavku i koristimo svaki slobodan trenutak koji imamo i on i ja da odemo negde na ručak ili večeru i ispričamo se, razmenimo mišljenja i “skujemo” plan gde ćemo roštiljati u nekom narednom periodu (smeh)!
Idete li na pijacu?
Idem i to poslednjih meseci vrlo često, jer je supruga u Novom Sadu kod ćerke koja se nedavno porodila pa da se nađe kao pomoć oko bebe. Volim da odem na pijacu koja je u mom komšiluku, da obiđem tezge sa voćem i povrćem, popričam sa ljudima, popijem kaficu... Nisam nikada imao dilemu oko toga da li je obilazak pijace uvek novo iskustvo, a evo sada to i potvrđujem. Ekspert sam za voće i tačno znam kod koga i kada treba da se raspitam i kupim kvalitetnu robu. Ali, ponavljam, kada to sve donesem, supruga je ta koja „mađija” u kuhinji a ja gledam da pomognem ako ima nešto slatko da se gricne ili barem neka posuda sa šlagom da se oliže (smeh)!