Poznato lice Prve i B92 televizije, Miloš Urošević, svakog radnog dana iz studija Prve izveštava o svim aktuelnim dešavanjima u emisiji „150 minuta”. Godinama ga znamo kao voditelja naučnog kolaža „Galileo” i drugih popularnih televizijskih projekata.
Profesionalno i apsolutno su reči koje najbolje opisuju moj angažman kao voditelja emisije “150 minuta”. Ekipa koja realizuje emisiju je uhodana, sarađivali smo i sarađujemo svakodnevno. Istina je da ima i novih imena, ali sve su to ljudi od zanata, sa vizijom i entuzijazmom koji se retko sreće na jednom mestu. Uspeh je nemoguće sakriti u današnje vreme, jer vas statistika i cifre prate na svakom koraku. Zadatak je ozbiljan i zahtevan, ali mi smo spremni da sve podignemo na još viši nivo.
Uvek postoje teme o kojima niko nije pričao, ali to ne znači da o tome nije razmišljano, već samo da se nisu stekli uslovi da se ta pitanja postave. Možda bi najbolje bilo smestiti sva pitanja iz tog novinarskog opusa u jednu emisiju, ili neko novinsko izdanje, ali kao retorička, bez nade da ćete za njih ikada dobiti sagovornika, jer bi se verovatno emitovala ili štampala prvi i poslednji put. Trenuci u kojima najviše uživam, kada je posao u pitanju, su oni kada shvatim da smo nekome istinski pomogli.
Ja sam zapravo spadalo i sve što mogu okrenuću na zabavnu stranu. Moglo bi se reći i da je to moj odbrambeni mehanizam. Ne trpim tugu, a za ozbiljnost uvek ima vremena. Sve me inspiriše na šalu i ako mogu da vam popravim raspoloženje, daću sve od sebe da tako i bude. Ako se uzme u obzir da paralelno radim i ozbiljan informativno-zabavni format “150 minuta” i emisiju koju prevashodno gledaju mlađi “Galileo”, morao sam da nađem sredinu. Zlatnu sredinu. Ono što sam naučio tokom svih godina rada na ekranu je da foliranje ne može da se sakrije. Ono ste što radite i kako radite i zato je bitno da date svoj maksimum i budete uvek najbolji u poslu koji obavljate. Humor je veoma važan, a mi smo pomalo zaboravili da se smejemo; Ali to je zato što se više ne šalimo na sopstveni račun, a te šale su najbolje. Jedna od boljih koju sam čuo u poslednje vreme bi bila: “a neko je platio doček 2020-e”.
Učio sam od mnogih, gledajući kako rade. Previše je poznatih imena, onih manje poznatih i potpuno nepoznatih ili bolje rečeno običnih ljudi koji su me nadahnuli svojim mislima, idejama i inicijativom da bih sada nabrajao. Ponekad su to ljudi sa kojima sedim za istim stolom, sreli smo se tom prlikom i nikada više, a preneli su mudrost i iskustvo koje nećete naći ni u knjigama. Trik je u tome da naučite da slušate sagovornika. To se uči još u kući. Sve što naučite u životu, pre ili kasnije, možete primeniti i na posao kojim se bavite.
Sa iskustvom dolazite do onog momenta kada shvatite da, iako sve ima dobar ukus, to ne garantuje da će ispasti dobro ukoliko sve to i pomešate. I dalje pokušavavam da spojim nespojivo i da dodam jedan začin više, makar me to koštalo toga da moram sam da kusam ono što sam spremio. Eksperimentišite, ljudi, k’o boga vas molim. Iz iskustva rada u naučnoj emisiji, shvatio sam da je većina izuma koji su danas presudni u životu izmišljena sasvim slučajno, i to zahvaljujući greškama u koracima tokom rada.