Brojna su svedočanstva da ovaj delikates potiče još iz doba egipatskih faraona i Rimljana. Da se jetra, posebno guščija, koristila kao osnova za nastanak prve paštete u istoriji, svedoče egipatski hijeroglifi koji su oslikavali robove kako kljukaju guske da bi uvećali njihovu jetru.
Pašteta se tradicionalno servirala topla na hlebu (pecivu) ili oblikovana u posudi. Zanimljivo je da hleb (pecivo) nije bio namenjen za jelo, već da drži “njeno visočanstvo” - paštetu.
Postupak kulinarske pripreme i serviranja pašteta u restoranima zadržao se do danas, te je poznat i veliki broj kulinarskih recepata. Pašteta se proizvodi i u zanatskim radionicama. Ovakve paštete, pripremljene u restoranima i zanatskim uslovima, namenjene su za brzu potrošnju i zahtevaju posebne uslove održavanja i čuvanja.
Kako je pašteta, kao omiljeno jelo, postala sastavni deo svakog doručka, večere, a negde i ručka, ukazala se potreba za produženjem održivosti ovog delikatesnog proizvoda.
Paštete se mogu proizvoditi kao fino usitnjeni i grubo usitnjeni proizvodi. Primenom savremenih tehnoloških dostignuća, i usavršavanjem mašina za obradu, vremenom se postiže finija maziva konzistencija. Uporedo sa razvojem tehničke opreme i tehnoloških postupaka pripreme paštete, u skladu sa zahtevima tržišta, razvijala se i ambalaža koja se koristi za pakovanje ovih proizvoda.
Od početnih glinenih posuda, preko različitih omotača, staklenki, korišćenih u zanatskoj, a kasnije delom i u industrijskoj proizvodnji, do savremenih aluminijumskih posuda, tuba i limenki. Savremeni postupci termičke obrade omogućili su proizvodnju higijensko ispravnih i održivih konzervi od mesa.