Prvi put se o njima pisalo pre čak 4000 ili 5000 godina... Homer je o kobasicama govorio u Odiseji, a Ciceron ih je pominjao u nekim svojim spisima.
Pretpostavlja se da je ovaj proizvod osmišljen sa ciljem da se meso ne pokvari, jer tada nije bilo mogućnosti čuvanja svežeg mesa na duži vremenski period.
Reč „kobasica“ je izveden iz stare francuske reči “Saussiche”, nastale od latinske reči “Salsus” koja je značila “slano”. Poznata je duga tradicija proizvodnje kobasica i u Francuskoj, ali i Nemačkoj, Poljskoj i Mađarskoj.
Najveći ljubitelji kobasica u Evropi su verovatno Nemci, koji su čak otvorili i Muzej kobasica u Holzhausenu. Ideja se javila kada je prvi put pronađen izdati račun za prodaju kobasice u Arnstadtu, gradu nedaleko Holzhausena.
I kod nas u Srbiji se prave odlične kobasice. Jedna vrsta se upravo tako i zove - Srpska Kobasica. U Vojvodini su najpoznatije Sremske, a najneobičnija kobasica nam dolazi iz Pirota, zovu je Peglana kobasica. Ova kobasica neobičnog izgleda je pljosnata i napravljena od tri vrste mesa. Karakteristična je za Pirot i okolinu.
Slavonci i Baranjci su u Hrvatskoj tradicionalno poznati kao veliki ljubitelji i poznavaoci kobasica. Oni kao osnovne sastojke uglavnom koriste svinjsko meso, začine, so, beli luk i kapar koji daju specifičan ukus i sprečavaju razvoj mikroorganizama. Pri pravljenju se dodaje odabrana mlevena slatka ili ljuta paprika, a može i kombinovano.