April je stigao. Sunce sve jače poziva na sveopšti izlazak napolje. Deci je u ovom periodu svakako najzabavnije da se igraju na otvorenom prostoru, igralištu.
Igrajući se sa drugom decom uče da pobeđuju i gube, raduju se i tuguju, sklapaju nova prijateljstva i mnogo toga još. Roditeljima sigurno neće biti problem da se prisete detinjstva, a da decu posle duge zime i zatvorenosti puste u prirodu da se igraju, maštaju, jer to deca najbolje znaju.
Pored mnogih igara iz naroda ili onih sportskih, neće im biti teško da se odluče.
Šuge - Na početku je potrebno da izaberu „šugu“ kako bi ostali mogli da beže od nje. Kada „šuga“ uspe da dotakne drugog igrača, zajedno počinju da jure ostale igrače. Igra se može nastavljati dok se ne umore ili im igra ne dosadi. Ova igra mališanima puno znači za razvijanje orijentacije u prostoru, koordinaciju pokreta.
Ćorave babe - Za igru je potrebno više dece. Deca se igraju tako što na otvorenom prostoru (što ravnijem) biraju nekog ko je „ćorava baba“. Ostali igrači vezuju mu maramu preko očiju, kako igrač „ćorava baba“ ne bi mogao da vidi. Zavrte ga nekoliko puta da bi izgubio orijentaciju i onda se izmaknu sa strane. „Ćorava baba“ tad pokušava da nađe i uhvati nekog, ali to je teško. Kada uspe, pokušava da ga prepozna, a tada ga golica kako bi se izdao od smeha. Igrač koji je uhvaćen postaje „ćorava baba“.
Lastiš - Lastiš je možda najpopularnija igra za devojčice. Nekada nije bilo ulice u kojoj se nije igrala ova igra za koju je potrebno troje, a može da se igra u dvorištu, parku, uz pomoć nekog rekvizita ili sl. Najpoznatije igre za lastiš bile su „Trougao“, „Oto Marijano“ i druge.
Kako bi se i dečaci uključili u igru, kao varijanta može se primeniti jurnjava u lastiš. Jednom igraču se vezuje marama oko očiju, a ostala deca jure i beže unutar razvučenog lastiša. Kada igrač vezanih očiju uspe da uhvati i prepozna igrača, igra se drugi krug, a uhvaćeni sada juri ostale.
Deca kroz igru svakako poboljšavaju komunikaciju, kako sa vršnjacima tako i sa autoritetima. Uče da se snalaze u različitim situacijama. Poboljšavaju i razvijaju predispozicije za sport. Uče kako da pronađu svoje mesto među drugom decom, vršnjacima. Traže način da se izbore za sebe. Toleranciju, timski duh takođe najbolje pronalaze u igrama sa drugarima. Deca se takođe uče da kontrolišu svoju ljutnju, povređenost, kao i to da imaju određene zadatke i obaveze prema sebi i drugima. Sve ovo najbolje potvrđuje dečja radost i dečji osmeh. Ima li važnijih i lepših stvari od toga roditeljima? Verujemo da nema.