Neka deca svoje prve “sportske” korake naprave sa svega nekoliko godina, dok neki roditelji smatraju da nije potrebno da deca počnu da se bave sportom pre nego što krenu u školu. Šta je od ovoga bolje?
S obzirom na to da su deca izložena tehnologiji, koja je najčešći uzročnik smanjene fizičke aktivnosti, trebalo bi što pre kod deteta usaditi naviku, ali i naučiti ga da zavoli sport, a za to nikad nije prerano.
Postoje sportovi (aktivnosti) kojima dete može da se bavi i sa samo tri-četiri godine. U to mogu biti uključeni različiti rekviziti kojima dete ne može da se povredi, ali mu može biti od pomoći pri razvijanju motoričkih sposobnosti i veština.
Kada se dete bavi sportom i odlazi na treninge, uči da ima obavezu i da se tome posveti. Ovaj način da se nauči samokontrola i disciplina je najbolji, jer se na treningu druži sa svojim vršnjacima, pa samim tim ne mora to nužno smatrati obavezom, što deca sigurno ne vole. Dobra strana sporta u detinjstvu jeste i učenje – kako da dete bude samostalno.
Ukoliko dete ne pokazuje interes za neki određeni sport ili za sport uopšte, potrudite se da mu pomogne da otkrije koji sport ga interesuje. Možete gledati zajedno sportove na televiziji ili nešto tome slično i usput mu objašnjavati pravila tog sporta. Ako ipak ne postoji način da dete tako zainteresujete za neki sport, potrudite se da saznate šta treniraju njegovi vršnjaci i drugari, pa svoje dete upišite na taj sport. Uvek postoji mogućnost da zavoli taj sport ili pokaže talenat i interesovanje za neki drugi.
Neostvarene ambicije...
Kod roditelja se ponekad može javiti ambicija koja je neostvariva, a upravo to može negativno uticati na motivaciju kod deteta da se bavi sportom. Detetu bi trebalo dati priliku za bavljenje sportom i podržavati ga dokle god je ono zainteresovano za to, a posle probati neku drugu aktivnost.
Najbitnije je da se dete oseća rasterećeno dok se bavi sportom. Iako to jeste obaveza, to dete ne mora da radi, ali ako se predstavi kao nešto što je dobro za njega, nešto što predstavlja način da se druži sa svojim društom i da stekne nove drugare, dete će imati veći želju da se time bavi. Podrška roditelja, kao i vaspitača, učitelja, pedagoga i trenera, veoma je važna za decu, jer su upravo oni deci uzori u najranijem periodu detinjstva.